“Where shall I begin, please your Majesty?”
“Begin at the beginning,” the King said gravely, “and go on till you come to the end: then stop.”
Alice’s Adventures in Wonderland; Lewis Caroll
Zahvaljujući Igoru, saznah za ove fenomenomenalne muzičare…
Dalje citiram Igorov tekst (da umijem bolje, nebih citirao 
)
Često sjajni bendovi ostanu potpuno nezamijećeni iz razloga što dolaze iz male sredine a ne npr iz Beograda, Zagreba, Sarajeva..
Evo slučajno (a kako drukčije) ih poslušah a onda i nabavih sve što su snimili i moje skromno mišljenje da je to nešto najbolje snimljeno sa prostora ‘bivše’ nam države u posljednjih 20-ak godina..
Evo moj skromni doprinos da netko možda i u Crnoj Gori se zainteresira za ovaj sjajni bend i njihovu što genijalnu što orginalnu muziku..
Opisat što oni sviraju ja naprosto ne bih mogao… Mješavina nekog jazza, ethna, rocka, punka, disca i čega već sve ne daju jedan jedinstven osjećaj (a klarinet jedan od važnijih instrumenata)… A i pjesme su otpjevane na jednom ‘čudnom’ jeziku..Da ne serem puno odite pa poslušajte..
www.youtube.com/watch?v=O8MW8PYXdv8
www.youtube.com/watch?v=OAzE7Em9vWA
www.youtube.com/watch?v=uiSbyuQr5JA
www.youtube.com/watch?v=Wi6gfNNeU2Ia evo i njihove stranice
www.foltin.com.mk
Napomena:nije za svačije uši… Samo za one sa dobrim glazbenim ukusom
Kako to moj qmara definiše:
“Tras, šakom u glavu. Govor tijela…”
Bješe poplava, potoci preko ulica, voda nekih 30cm dubine, svuda naokolo ugašeni automobili stoje u lokvama… Citroen Vještica, hidraulikom podignut na treći nivo, lagano i uobraženo prolazi kroz svu tu vodu, ne sjekira se… To kad ga hidraulika ne zeza. Kad ga zeza onda može od mene čuti stvari poput “go*no francusko, mater ti komplikovanu, ‘bo te Obeliks”… Sigurno neće čut “ne brini, to se svima dešava”
Ali nije to tema ovog teksta. Tema je da do večeras nisam znao da većina životinjskih vrsta ima kost u penisu. To ti dođe nešto kao Golf 2, vazda tvrdo, ne sjekiraš se oko hidraulike, vodova, pumpe, razdjelnika pritiska, stresa, duševnih stanja, fizičkog zamora, alkohola, duvana, poziva za vojsku, kredita, lizinga, hipoteka… Upališ i voziš, ka’ prava šoferčina… Posle se žališ na bol u leđima, ali to je normalno kod Golfa dvojke…
Nije me volja da prepričavam, eto teksta na Wikipediji, ko ima obraza da čita. Citiram samo ovu jednu rečenicu:
The zoologist Richard Dawkins speculated in 2006, that the loss of the bone in humans, when it is present in our nearest related species the chimpanzee, is probably a result of sexual selection by females looking for signs of good health in prospective mates.
E, živote… Nemam komentara na ovo 
Mada, zbilja bi bilo nezgodno da nekim slučajem polomiš kost pa ti je na ortopediji namještaju… Citroen forever
Bajdvej, sve ovo saznah prateći linkove sa bloga čijoj se autorki nebih ovom prilikom zahvaljivao, jer bi moglo pogrešno da se protumači…
- Oćete li ovaj s mirisom mediteranske breze?
- Čega…!?
- Evo pogledajte (pokazuje mi jelkicu na kojoj piše “Mediterranean Breeze”)
- Aaa, breza. Aj’ može.
… pa još ako pored bloga imaš i telefon s tragikomičnom kamerom, e to je tek milina… Onda ideš gradom i vidiš nešto čudno i ne pada ti na pamet da npr. iznenađeno promrmljaš “koji kurac…!?” nego samo pomisliš “WTF” i odmah se mašiš za telefon, nebi li snimio to čudo.
Posle okačiš na blog pa se svi zajedno čudite… Čudimo
Pitam se đe je granica posle koje počinjemo namjerno izlaziti vani da bi slikali nešto za pokazivanje. Jednom sam gledao prijatelja kad je na izlet pošao s fotoaparatom, toliko je bio opsjednut slikanjem da je zaboravio da uživa… Ili je uživao zamišljajući kako će jednog dana uživati pokazujući nekome fotografije na kojima izgleda kao da je uživao?
Jednom sam na sahrani gledao pokojnikovu familiju kako pozira za fotografiju pored mrtvaca - “a ti se tako nasloni, a ti tako stavi ruku…”
I posle mi se neko čudi što ne volim da me slikaju. Mrš!
Dobro, dosta sam filozofirao i gunđao, aj sad da se malo čudimo:
Čudite li se? 
Ovo je išlo na TV prije nekih (hebote) 17-18 godina i ‘ladno se sjećam te emisije… Uglavnom, da sad ja ne jadikujem nad tim vremenom kad je svima nama rokerima počelo bivati jasno da su narodnjaci potukli do nogu ne samo nas nego i zdrav razum za 30 godina unaprijed, evo poslušajte, i dalje je sasvim interesantno i aktuelno
Prvi Dio:
Drugi dio:
Treći dio:
Četvrti dio:
Bilo bi lijepo čuti Rambov komentar na ovo, nakon toliko godinica…
Jer ne more čovik guštat u rani ako ni gladan niti guštat u vinu ako ni žedan… Baš mi je popravilo raspoloženje danas
Roko i Cicibela (fala Blue Alien-u )
Da li je u redu dozvoliti čovjeku kojem su amputirane obje noge da se takmiči na (kako to nazvati?) “regularnoj” olimpijadi? Sasvim neočekivano, pitanje je postavljeno zbog pretpostavke da će mu njegove vještačke noge dati prednost u odnosu na ostale takmičare. (!?)
Nebih ja sad time razbijao glavu (ima ko će), samo bih da skrenem pažnju na to kako je uopšte čovjek, kojem su kao bebi amputirali noge, uspio da dođe u ovu poziciju. Oscar Pistorius - da li bi pristali da se trampite s njim za svoje probleme zbog kojih kukate svaki dan?
Kad je moj stari bio momak, dnevne novine izlazile su tri puta nedjeljno.
Današnji shitstorm informacija koji preživljavamo mogao bi komotno da stane u taj okvir, kad bi se probralo ono iole bitno… Ovako samo cijepamo uši dok se dupe krpi i tiraži rasprodaju.